Kako nastaje sarkoidoza?
Antigen ulazi u organizam. Radi se zapravo o nekoj stranoj molekuli koja nakon što uđe u organizam pokrene čitav niz obrambenih mehanizama koje imamo u sebi kroz urođeni ili stečeni imunitet.
Pokretanje obrambenih mehanizama na ulazak tog stranog tijela (antigena) nazivaju trigger.
Tako je trigger na svaku virozu neki virus, na bakterijsku upalu bakterija, na alergiju alergen...
Kod sarkoidoze se temeljem ispitivanja mehanizama obrane u domeni imunološkog odgovora utvrdilo da je trigger ili pokretač bolesti najvjerojatnije neka propriobakterija, virus ili toksin.
Naša antitijela (makrofagi i dendričke stanice) koja služe za obranu od antigena prezentiraju imunosnom sustavu antigen kao opasnost i šalju citokine koji pokreću čitav imunološki odgovor.
Kod sarkoidoze dolazi do nepoznate reakcije jer obrambene stanice prezentiraju na mjestu antigena vrstu informacije koja kaže našem imunitetu da su naše vlastite stanice strano tijelo i tu dolazi do stvaranja upale na način da konglomerati naših obrambenih limfocita čine granulome. Ovakvi granulomi se mogu razviti na svakom organu.
Tako se ova inflamatorna bolest uzrokovana vanjskim čimbenicima i genetskom predispozicijom ponaša poput autoimune bolesti.
Suvremena istraživanja povezuju visoke doze stresa kao jedan od su-okidača inflamantornih i autoimunih bolesti.
Stres podiže razinu kortizola, što može oslabiti vaš imunološki sustav ako ostane visoka predugo . Stres također može oštetiti vlastite stanice vašeg tijela i čak potaknuti reakcije vašeg imunološkog sustava, uključujući povećanje upale, što vas može učiniti osjetljivijima na viruse i infekcije.
Obnavljanje fiziološke proizvodnje kortizola može se tako povezati s imunološkom reakcijom, što dovodi do pojave autoimunih bolesti.
Specifični biomarkeri ACE i hitotrijazidaza (nalazi iz krvi) će pokazati da se radi o sarkoidozi.
Biopsijom granuloma se također utvrđuje trostruko nesrazmjeran omjer linfocita CD4 i CD8 koji potvrđuju dijagnozu sarkoidoze.
Sarkoidoza se kod većine oboljelih manifestira na plućima pa se već na rentgenskim snimkama može uočiti bihilarna linfodenopatija u medijastumu.
Simptomi su zaduhe, umor, bol u prsnom košu i kašalj.
Sarkoidoza se kod većine oboljelih manifestira na plućima pa se već na rentgenskim snimkama može uočiti bihilarna linfodenopatija u medijastumu.
Simptomi su zaduhe, umor, bol u prsnom košu i kašalj.
Najčešća pojava plučne sarkoidoze se očituje kao Löfgrenov sindrom gdje se granulomi pojavljuju na plućima, koži i zglobovima, a to je ujedno najpovoljnija dijagnoza za oboljele.
Dino-Josip Ključarić, mag.theol.
Shematski prikaz uzroka sarkoidoze na razini stanice
Prijevod oznaka na izvornom dijagramu.
Mogućnosti liječenja prenesene su iz izvornog dijagrama; nisu aktualna preporuka liječenja. Kratice i izvorni nazivi zadržani su bez proširivanja.
Antigen Presentation
Prezentacija antigena
APC
DC
MHC
Antigen (e.g., mold, mycobacteria, fungus, dust, insecticides)
Antigen (npr. plijesan, mikobakterije, gljivice, prašina, insekticidi)
TCR
αβ
CD4+ T cell (activated)
CD4+ T-stanica (aktivirana)
T Cell Response
Odgovor T-stanica
IL-12, IL-15, IL-16, IL-1, IL2, IL-6, IL-23, CXCL10, CXCL9, TNF-alpha, IFN-gamma
Th-1 Response
Odgovor Th-1
TH17
Granulomatous Inflammation
Granulomatozna upala
GC
EC
CD4
CD8
MΦ
B cell
B-stanica
Treg
Regulatory Response
Regulacijski odgovor
Resolution
Povlačenje
Fibrosis
Fibroza
Treatment Possibilities
Mogućnosti liječenja
CLEAR regimen
Režim CLEAR
Methotrexate
Mycophenolate
Leflunomide
Azathioprine
Cyclophosphamide
ATYR1923
Abatacept
PD-1 blockade (rapamycin)
Metotreksat
Mikofenolat
Leflunomid
Azatioprin
Ciklofosfamid
ATYR1923
Abatacept
Blokada PD-1 (rapamicin)
Hydroxychloroquine/Chloroquine
Vitamin D
Prednisone
Adrenocorticotropic hormone
Hidroksiklorokin/Klorokin
Vitamin D
Prednizon
Adrenokortikotropni hormon
Infliximab (TNF)
Adalimumab (TNF)
Ustekinumab (IL-12, IL-23)
Apremilast (TNF, IL-12, IL-23, IFNγ, IL-2)
Roflumilast (TNF)
Golimumab (TNF)
Biosimilars
Infliksimab (TNF)
Adalimumab (TNF)
Ustekinumab (IL-12, IL-23)
Apremilast (TNF, IL-12, IL-23, IFNγ, IL-2)
Roflumilast (TNF)
Golimumab (TNF)
Bioslični lijekovi
Rituximab
Rituksimab
Nicotine
Vasointestinal Peptide
Nikotin
Vazointestinalni peptid
Antifibrotics
Nintedanib
Pirfenidone
Antifibrotici
Nintedanib
Pirfenidon
Shematski prikaz limfnog sustava
(klikni za uvećanje slike)
O povezanosti nastanka i ishoda sarkoidoze na razini stanice.
Laički ću pojednostaviti:
1. Strano tijelo ulazi u organizam.
To tijelo zovemo antigen.
Najvjerojatnije ulazi zrakom, tj. aerobno.
2. Imunitet odgovara "preagresivno"
To znači da male stanice (makrofazi) koje su zadužene da "jedu" strano tijelo i zajedno se formiraju u upalnu skupinu tj. stvaraju granulome.
Ti makrofagi u procesu obrane kalcificiraju zdravo tkivo pa iz tog razloga
NE SMIJEMO UZIMATI KALCIJ, D VITAMIN (bez nadzora liječnik), NITI PODIZATI IMUNITET.
Limfe koje imaju zadaću izbaciti toksine i smanjiti upalu, ususret granulomima otiču.
Terapija glukokortikosteroidima nastoji smanjiti upalni proces, a terapija citostatskim lijekovima (mtx) "usporava" brzinu imuniteta i imunološku reakciju.
Izlaganje tijela nepoznatom antigenu sarkoida dovodi do aktivacije T stanica i APC-a što dovodi do oslobađanja citokina.
Aktivacija CD4 može iskriviti imunološki sustav na Th1 i Th2 odgovor koji zauzvrat inducira stvaranje granuloma.
Stvaranje granuloma u kasnijim fazama može dovesti do povlačenja ili kroničnog statusa bolesti sa stanjem fibroze.
Granulom je izraz koji se koristi za opisivanje vrste upale koja se javlja kao odgovor na različite okidače, poput infekcija, stranih tijela ili autoimunih poremećaja.
Ovo stanje karakterizira stvaranje malih nakupina stanica koji se mogu razviti u različitim dijelovima tijela, uključujući pluća, kožu i probavni sustav.
Granulomi se sastoje od imunoloških stanica, poput makrofaga, koje se nakupljaju na određenom području kao odgovor na podražaj.
Sarkoidni granulom:
Može se razviti u više organa u tijelu, uključujući pluća, limfne čvorove i kožu. Uzrok sarkoidoze nije dovoljno poznat, ali se vjeruje da je to autoimuni poremećaj, u kojem imunološki sustav tijela napada vlastita tkiva. Sarkoidni granulomi mogu izazvati niz simptoma, kao što su kašalj, otežano disanje i lezije kože.
Makrofagi su vrsta leukocitnih stanica čovjekova tijela (i životinjskog), koja je mikroskopski veća od neutrofilnih leukocita i čija je osnovna zadaća čišćenje organizma od otpadnih tvari i borba protiv stranih tvari (antigena).
Nastaju od monocita krvi, koji pak nastaju u koštanoj srži i karakterističnih su morfoloških obilježja. Makrofagi su, nažalost, zaslužni za antrakozu i azbestozu, jer oni se kemotačtički gibaju prema upalnim interleukinima (npr. IL-1) i područjima upale i "jedu" (grč. fagein>fag - jesti) strane čestice, pa nastaje plućna antrakoza (ne uspjevaju razgraditi sadržaj). Nažalost, sudjeluju i u procesu ateroskleroze ("pjenušave stanice"). Nalaze se kao sastavni dio u mnogim organima. Funkcija makrofaga se svodi na "jedenje" stranih tvari. To se naziva fagocitoza.
TNF-alfa
Makrofagi luče aktivator plazminogena, važan u sustavu zgrušavanja krvi; luče serinske protaze i druge enzime, razne interleukine i tumor nekrozni fakrot alfu (TNF-alfa).
Dino-Josip Ključarić, mag.thel.